Trgovinski rat između Sjedinjenih Američkih Država i Kine započet je 2018. godine, kada je tadašnji predsjednik Donald Tramp uveo carine na kinesku robu u vrijednosti od 50 milijardi dolara. U tom kontekstu, Kina je usvojila strategiju koja bi mogla omogućiti da se izvuče kao pobjednik iz ovog sukoba.

U poslednjim godinama, Kina je zaista radila na prelasku sa modela koji se oslanja na izvoz i investicije ka modelu koji više naglašava unutrašnju potražnju. Ovaj dugoročni proces je dio njenog strateškog plana da postane manje zavisna od izvoza, posebno u svjetlu trgovinskih napetosti.

Međutim, i dalje postoji značajno oslanjanje na proizvodnju robnih proizvoda, uključujući proizvode sa visokom dodatnom vrijednošću. Kineska ekonomija kombinovala je tradicionalne sektore sa brzim razvojem u oblastima kao što su tehnologija, elektronika, biotehnologija i druge industrije sa visokim nivoom inovacija.

Očekuje se da će ovaj pristup omogućiti Kinezima da amortizuju udarce koje donosi trgovinski rat. Na primjer, vladina politika „Dual Circulation” fokusira se na sinergiju unutrašnje i međunarodne potražnje, stvarajući otporniju ekonomsku strukturu.

Pored toga, kineski tehnološki sektor brzo se širi, s investicijama u vještačku inteligenciju, 5G tehnologiju i biotehnologiju. Kineska vlada je usvojila strategije kao što su „Made in China 2025”, koja ima za cilj da do 2025. godine učini Kinu liderom u ključnim industrijama. Ova tehnološka otpornost omogućava zemlji da smanji zavisnost od američkih proizvoda.

Politička stabilnost i centralizovana moć

Jedan od ključnih faktora u kineskom samopouzdanju jeste njena jedinstvena politička struktura. Kineska komunistička partija (KKP) može brzo donositi odluke bez obzira na višestruke političke procese koji su karakteristični za demokratije. U vrijeme trgovinskog sukoba, Peking može primijeniti direktne mjere koje olakšavaju privredu, kao što su stimulativni ekonomski paketi ili poreske olakšice za domaće preduzetnike.

Osim toga, KKP koristi nacionalizam kao alat u borbi protiv spoljnih pritisaka. Kineski lideri oslanjaju se na nacionalni ponos kako bi usmjerili javno mnjenje i povećali podršku svojim politikama, istovremeno prikazujući SAD kao izvor globalne nesigurnosti. Retorika protiv “trgovinskog imperijalizma” može ojačati domaću podršku kineskoj vladi.

Međunarodni odnosi i strateška diplomatija

Peking je takođe aktivno radio na jačanju svojih međunarodnih odnosa kako bi se suprotstavio američkom uticaju. Kroz inicijative kao što je „Jedan pojas, jedan put”, Kina je uspostavila snažne trgovinske veze s zemljama u razvoju koje se osećaju marginalizovano pod američkom dominacijom. Ova ekonomija saradnje omogućava Kini da se dogovara o alternativnim trgovinskim putevima i izbjegne zavisnost od SAD-a.

Osim toga, Kina je preuzela aktivniju ulogu u međunarodnim organizacijama poput Svjetske trgovinske organizacije (WTO), pokušavajući da oblikuje pravila globalne trgovine i istovremeno izazove američke trgovinske prakse. Ovaj pristup povećava uticaj Kine na svjetskoj sceni i donosi joj dodatne saveznike.

Iako su početne posljedice trgovinskog rata bile bolne, sa smanjenjem izvoza i povećanjem cijena potrošačkih dobara, stručnjaci smatraju da će kineska ekonomija moći da se oporavi. Kineska vlada pokrenula je niz mjera za podršku sektoru malih preduzeća i domaće potrošnje, čime se smanjuje direktna zavisnost od američkog tržišta.

Na primjer, planiranja za povećanje domaće proizvodnje hrane i energenata smanjuju rizik od prekomjerne zavisnosti od uvoza, čime se povećava ekonomska otpornost. U tom smislu, kineska strategija uključuje širenje alternativnih tržišta i diversifikaciju ekonomije.

Kina vjeruje da, zahvaljujući svojoj unutrašnjoj stabilnosti, političkoj moći i sve većem međunarodnom uticaju, može izdržati pritisak trgovinskog rata sa Sjedinjenim Američkim Državama. Njena sposobnost da se prilagodi i usmjeri napore ka dugoročnom rastu stvara okruženje koje je manje podloženo trenutnim izazovima. Iako će trgovinski rat donijeti neizbježne poteškoće, Kina se postavlja kao dugoročni igrač sa jasnom strategijom za budućnost na globalnoj ekonomskoj pozornici.

Izvor: The Economist

Photo: